Hrvatski mediji
|
Tema posta vam je svakako vidljiva iz naslova, mogla bi dodati uz to još jednu misao: Nepostojanje kvalitete istih. Novi sukob koji je potenciran novinskim natpisima i koji zapravo nije pravi sukob je na relaciji Kostelić - Vlašić. Dvije velike sportske obitelji koje neizmjerno poštujem kao i vjerujem svaki ljubitelj sporta. Opće je poznata Vlašićeva ljutnja oko podjela nagrada za najboljeg trenera drugu godinu zaredom, ali raditi iz toga sukob koji zapravo niti ne postoji? Nevjerojatno je koliko naši mediji izvrću riječi i na dnevnoj razini rade sukobe ni iz čega samo da bi se imalo o čemu pisati. Nevjerojatno i žalosno. Nebrojeno sukoba koji su potencirali mediji zapravo nisu nikad ni bili sukobi već izjave dviju "suprotstavljenih" strana koje su novinari naravno malo "uredili". Čovjek bi pomislio da nemaju o čemu pisati, ali kad čujete od poznanika nevjerojatne priče, kad malo pogledate oko sebe ili se tu i tamo prisjetite onih minijaturnih članaka o dostignućima hrvatskih znanstvenika, srednjoškolaca i slično uvidjeti ćete da su ovi naši novinari ili izgubili volju za naći dobru priču ili njihovi urednici redovito guše ikakav pokušaj kreativnosti ili ono treće - njihova kvaliteta je upitna. Silim se često na čitanje svakakvih članaka, nekad čisto radi egotripanja, a nekad čisto da vidim da li su od te ionako nevjerojatno nezanimljive teme uspjeli napisat neki pošteni ( gramatički točan i primamljiv) članak i iznenadit ćete se - svaki put se razočaram. Možda sam cjepidlaka, možda ne ali od jednog novinara pogotovo nekoga ko radi za dnevni list očekujem ne dobro nego jako dobro poznavanje hrvatske gramatike, ali čini se da puno očekujem. Uz loše teme koje se redovito provlače kroz naše medije samo s drugim ljudima u ulogama, gramatika je očajna. Toliko očajna da je prešla granicu kada je smiješna već postaje nedvojbeno patetična. Osim što je gramatika očajna, vokabular je toliko ograničen da se anglizmi više ne koriste za riječi poput wellness-a i sličnih pizdarija, već za svaku drugu malo "težu" riječ koju bi prosječno načitana osoba zasigurno znala, ali ne. Tuđe je uvijek bolje, zar ne? Vijesti koje se tiču svijeta pokušavam čitati na stranim portalima ( s kojim naši "novinari" ionako prepisuju, ali naravno loše prevode s engleskog pa sve to ispadne totalno drugačija vijest i tako iz dana u dan dezinformiraju naš dragi narod ), ali o ovim našim aferama sam prisiljena čitati na nečemu što nalikuje na hrvatski jezik, ali bolje to nego da sam potpuno neinformirana. Često si postavljam pitanje: Zar nam je novinarstvo na toliko lošoj razini da se dobre novinare može nabrojati na prste jedne ruke? Zar su nam potrebni svi ti strani izrazi kada imamo i više nego dovoljno svojih riječi? Zar je naše novinarstvo spalo na izvještavanje o raznim Simonicama i slično? Zar je naše novinarstvo spalo na to da se konstantno recikliraju stare dobre priče - NDH i partizani? |
